Oksidi sumpora, kao što su sumpor-dioksid (SO2), sumpor-trioksid (SO3), sumporasta ili sulfitna kiselina (H2SO3), sumporna ili sulfatna kiselina (H2SO4), kao i soli ovih kiselina predstavljaju uobičajene zagađujuće materije u vazduhu. Procesom biološke razgradnje u okeanima i na kopnu nastaje sumpor-vodonik (H2S), koji se oksidiše do sumpor-dioksida, tako da je život H2S u atmosferi samo nekoliko sati. Na taj način najveći deo ukupnog SO2 u atmosferi potiče od H2S. Najveći zagađivač vazduha je sumpor-dioksid i javlja se u fabrici celuloze i papira, a posebno u naseljenim mestima. Koncentracije SO2 u atmosferi se razlikuju u različitim područjima. U urbanim i industrijskim područjima koncentracija ove zagađujuće materije je po pravilu veća. Jedan od značajnih izvora oksida sumpora u atmosferi predstavlja proces topljenja rude prilikom proizvodnje metala.
Sumpor-dioksid i sumporasta, sumporna kiselina i sulfidi mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi (konjuktivitis, oboljenja respiratornog sistema) i kod biljaka (pojave kiselih kiša i sušenja šuma), a zapaženi su štetni efekti i na metale, kožu, papir i tekstil.
Sumpor ponekad može u velikim erupcijama vulkana i direktno da se emituje u stratosferu. U ovakvim slučajevima emisija može imati posledice na celu planetu. Čestice prašine ubačene vulkanskim erupcijama u stratosferu ostaju tamo veoma dugo i mogu dovesti do smanjivanja toplotne energije koja sa Sunca dospeva na Zemlju.
Najvažniji antropogeni izvor SO2 su termoelektrane. Sagorevanjem uglja, oksidišu neki elementi u određene okside: SO2, NO2, CO2, metali se javljaju kao oksidi u obliku pepela. Sagorevanjem fosilnih goriva u atmosferu ode godišnje oko 62 miliona sumpora. Topljenjem sulfidnih ruda, u kojima se nalazi sumpor, oslobađaju se velike količine SO2.
Iako veliki deo otrovnih gasova iz termoelektrana odlazi u više slojeve atmosfere, značajan deo ostaje u okolini elektrane, gde su uslovi za život čoveka veoma nepovoljni, pa su česta oboljenja pluća i respiratornih organa.